Ako se neko vrijeme krećete u svijetu estetike – bilo kao pacijent, bilo kao liječnik – vrlo brzo ćete primijetiti da se pojmovi estetska kirurgija i estetska medicina koriste gotovo proizvoljno. Ponekad kao sinonimi, ponekad kao suprotnosti, a najčešće bez stvarnog razumijevanja što oni zapravo znače.
Pa krenimo redom.
Za razliku od mnogih drugih područja medicine, estetika nema svoju formalnu specijalizaciju. Ne postoji “specijalist estetske medicine”. Liječnici koji se bave estetikom dolaze iz različitih temeljnih grana: plastične kirurgije, maksilofacijalne kirurgije, dermatologije, otorinolaringologije, oftalmologije i drugih.
Iz toga je u praksi nastala jedna neformalna, ali široko prihvaćena podjela:
- liječnici kirurških specijalnosti često se nazivaju estetskim kirurzima
- liječnici nekirurških specijalnosti doktorima estetske medicine
Međutim, takva terminologija je u biti oksimoron.
Naime, estetska kirurgija je uži pojam, dok je estetska medicina širi pojam koji u sebi uključuje i kirurške i nekirurške postupke. Drugim riječima, estetska kirurgija je dio estetske medicine, a ne obrnuto.
Kako to izgleda u stvarnom životu?
U svakodnevnom radu stvari su prilično jasne:
- Liječnici iz kirurških specijalnosti u pravilu se bave i kirurškim zahvatima i nekirurškim estetskim tretmanima.
- Liječnici iz nekirurških specijalnosti bave se uglavnom – a često i isključivo – nekirurškim metodama.
Primjerice, dermatolog se može upustiti u kirurško uklanjanje madeža ili manjih kožnih promjena. No facelift, rinoplastika ili kompleksniji estetski zahvati jednostavno nisu dio njegove edukacije niti kliničke prakse.
S druge strane, kirurg je educiran za kirurške zahvate, ali istovremeno i za širok spektar nekirurških estetskih i anti-age tretmana. Jedina jasna granica ostaje klasična kožna patologija – akne, rosacea, autoimune bolesti i slično – što s pravom ostaje domena dermatologije.
Savjetovanje – ključ cijele priče
Tu dolazimo do onoga što smatram najvažnijim dijelom cijele rasprave.
Po mom osobnom mišljenju, pacijentu je gotovo uvijek u interesu da prvo dobije savjet od kirurga. Ne zato što je kirurg “bolji”, nego zato što ima širi terapijski raspon. U njegovom “toolboxu” nalaze se i kirurške i nekirurške opcije.
Nekirurg, s druge strane, raspolaže isključivo nekirurškim alatima. I to nije kritika – to je činjenica. No u praksi to često znači da će pacijentu, svjesno ili nesvjesno, biti ponuđeno rješenje iz tog ograničenog spektra, čak i kada ono objektivno nije optimalno.
Rezultat?
Godine tretmana, puno uloženog vremena i novca – i konačno spoznaja da se željeni rezultat zapravo može postići isključivo kirurškim zahvatom.
I tu savršeno sjeda ona poznata izreka:
„Ako imaš samo čekić, cijeli svijet je čavao.“
Za kraj
Ovo je, naravno, moje osobno mišljenje, temeljeno na kliničkom iskustvu. No vjerujem da bi za svakog pacijenta zainteresiranog za estetiku najbolje rješenje bila ustanova u kojoj se mogu sagledati obje strane medalje – i estetska kirurgija i estetska medicina.
Jer tek kada su sve opcije otvoreno predstavljene, pacijent može donijeti informiranu odluku.
A to bi, u konačnici, i trebao biti cilj moderne estetike: ne nuditi tretmane – nego nuditi rješenja.
dr. sc. Jure Pupić-Bakrač, dr. med.
Specijalist maksilofacijalne kirurgije
Estetski kirurg lica i vrata
